Čitam od svog drugog osnovne, još otkad sam prvi put pročitala "Vlak u snijegu" i isti taj dan istu knjigu pročitala ponovo.
Nikad neću zaboraviti,sjedim i pucketa vatra u kaminu,a na polju snijeg pada.
Da li je to ,ta idila,meni učinila da čitanje izgleda toliko čarobno, ili je to što sam uplovila u totalno novi svijet sa knjigom, ja ne znam - ali znam da sam tad,i tog trena zavoljela čitati za sva vremena.
Čitala sam sve i svašta,i u jednom trenu je ponestalo u biblioteci knjiga koje bih pročitala.
Ipak, nije mi jasno zašto sam sve ove godine otkako čitam preskakala ovu knjigu.
U jednom periodu za klasike sam imala blokadu.Jednostavno mi se nisu čitali i odbijalo me to što svi bruje o njima. Jer ja sam taj tip, čim je oko nečega frka, ja to ne želim, dok se ne sjetim nekad kasnije pa se odlučim na to.
Ove godine sam odlučila da krenem sa klasicima, i priznat ću vam - svaka je bila pogodak.
Prije nekog vremena sam skupila sva tri dijela "Prohujalo s vihorom" i pročitala tri dijela u četiri dana, bez daha.

Prohujalo s vihorom?O čemu se radi?

Radi se o jednoj ženi, dvije ljubavi, ratu,prijateljstvu...mnogo toga.
Jednoj ženi koja voli i koju vole, ali koja po meni, ne cijeni dovoljno prave stvari i prave ljude. Borbenoj ženi. Sebičnoj. Samoživoj. Hrabroj. Ženi spremnoj da učini sve da dođe do onoga što voli,ili onoga koga voli. Jednom je to bila Tara(njeno imanje), svo vrijeme je to bio  Ashley...Naposlijetku i Rhett. Ko je čitao razumjet će me,ko nije,neću da odajem zašto i kako,šta se desilo-neka vam ostane to da pročitate. U vremenu kada sve djevojke razmišljaju samo kojeg mladića zavesti i odvesti pred oltar i kako sačuvati reputaciju,Scarlett želi samo da koketira i zabavlja se...Zaljubljena u jednog a voljna je zavesti svakog mladića koji joj se nađe na putu i tako zadovoljiti svoju taštinu..U međuvremenu upoznaje čovjeka koji jedini ne pada tako lahko na njene fore, jer nije jedan od onih tipičnih mladića koji je okružuju, nego jedan toliko sličan njoj da se ona naprosto ne zna nositi sa njim..Ili se to samo tako čini na početku. No ubrzo počinje rat i  ona je primorana odrasti što njoj okreće i mijenja do tad poznati svijet.
Knjiga donosi sa sobom emocije,mnogo njih.  Od ljutnje,tuge,sreće,ljubavi- sve sadrži i čitaoc to prođe zajedno sa likovima. Mene je još često osim ovih osjećaja,i iznerviranost držala i to dugo, zbog Scarlettine svojeglavosti i sebičnosti.
Ali ipak je bila osoba koju su mnogi voljeli. Možda je to ljudska psiha, da kada te neko odbacuje, ti zaista težiš još više da si u njegovom društvu ili je u pitanju ona stara izreka: cijeni sebe pa će te i drugi cijeniti? Ja mislim da je u pitanju ovo drugo.

Čemu me naučila Scarlett O'Hara?

U par navrata,čitajući, osjećala sam,se tako iznervirano zbog Scarlettine naravi, zbog njenih osobina, ali priznat ću da me je zadnja rečenica dotakla toliko, da sam sjela i zapitala se: "Čemu me naučila Scarlett O'Hara?".
Šta ja mogu,kao čitaoc,naučiti od jednog ovakvog lika? Knjiga kao knjiga jeste posebna,ali sumnjam da bi ovoliku posebnost nosila da nije Scarlett baš takva kakva jeste. Tvrdoglava,pomalo sebična,hrabra,svojeglava,uporna i borbena kada je u pitanju  nešto ili neko koga ona voli...
Sve mi ponekad trebamo uzeti nešto od Scarlettinih osobina.
Mi žene,često imamo potrebu da smo uvijek tu za svakoga,kome god da smo potrebne,bez razlike da li je ta osoba tu za nas ili ne. Često naša empatija prevladava više nego razum..
Osobe koje su nesebične,stavljaju druge osobe ispred sebe na uštrb svog života i svojih emocija. I sama sam takva,i priznajem,vrlo često biti empatičan i nesebičan ne čini te pozitivnom osobom,nego te crpi i iscrpljuje,jer za sve treba imati granicu. Granicu kada kažeš ne,dosta je, cijenim sebe više nego ikoga. Granicu kada kažeš osobi ne, bez da se osjećaš loše jer u datom momentu nisi mogao učiniti ono što je ona od tebe tražila. Mrzim sebičnost kada ljudi kasne,i ne poštuju dogovore,ali sam i naučila da je sebičnost i dobra,kada trebaš biti malo sebičan da bi imao unutarnji mir.
Sve je u balansu. Sve su emocije dobre emocije dokle god ne narušavaju tvoje zdravlje i dokle god ono što radiš i osjećaš ne prelazi neke normalne granice.
Još nešto čemu mi žene težimo, jeste da činimo sve same i da sve možemo i bez muškarca raditi. Naravno da možemo, možemo sve što želimo, ali u ovoj knjizi čitateljka će naučiti da je ok nekada i polazati emocije,svoju nježnu stranu i da je ok nekada prepustiti muškarcu da on bude muško a mi žensko kao što i jesmo. I da je OK reći šta stvarno osjećamo bez bojazni da će neko naše "ogoljenje" iskoristiti,nasuprot,nekad je to baš potrebno da bi se krenulo naprijed. Scarlett jedino nije znala balansirati emocije, pa je u jednom momentu zbog svoje pretjerane sebičnosti i zbog straha od iskazivanja svojih emocija gubila mnogo toga... Ali.... o tome će ona misliti sutra. I naći će već neko rješenje.

Još jedna Scarlettina rečenica,koja joj je pomagala da prođe kroz krizne periode.
"O tome ću misliti sutra.". 

 Naučila me je da nijedan problem nije toliko velik da se ne može riješiti , i da nijedna tuga nije toliko velika da je vrijeme neće umanjiti...A danas,danas valja živjeti, i misliti samo na današnji dan, jer sutrašnji ne znamo da li ćemo dočekati...A problemi, o njima ću misliti sutra, kada dođe do njih.

Knjiga me je fascinirala zbog mnogo razloga, Scarlettin lik posebno,ali priznajem,bilo je tu još mnogo kvalitetnih likova,svaki različitog profila od onog prvog... ali i radnja općenito, to je jedna od onih životnih priča koje čitaš bez da trepćeš očima.
Putovanje kroz jug Amerike je tako lijepo opisano, plantaže i polja,kuće i bilje da sam se osjećala kao da se tu nalazim. Svski detalj opisan do u tančine..Što se mene tiče, uvijek je bolje pročitati knjigu mada ni istoimeni film nije loš (naravno odmah poslije knjige sam ga morala pogledati)...Pa ukoliko zaista niste ljubitelji čitanja, možete pogledati i film...
Ali iskreno, da bi postao čitatelj knjiga potrebna je prava knjiga da te pokrene...Predlažem da krenete od ove.